LISICA JE VEĆ TAD BILA LOVAC , Herta Miler ( Herta Muller ) ,Buybook Sarajevo 2012 , prevela: Sabine Marić , Prikazavši Rumunjsku za vrijeme totalitarističke vladavine Nicolaia Ceauşescua,
samoprozvanoga Conducătora (rum. – vođa), Herta Müller, dobitnica Nobelove nagrade za
književnost 2009. g., evocira strah i patnju njegovih žrtava doslovno autobiografski.
Pripadnica njemačke manjine, rođena u Rumunjskoj, Herta je već po rođenju bila
„obilježena” kao neprijatelj. Rumunjski su Nijemci nakon Drugoga svjetskog rata bili
odvođeni na prisilni rad, u logore, na tobožnju izgradnju zemlje, što jedan dio ljudi nije
preživio. Njihove muke ispripovijedala je u romanu Ljuljačka daha. To je iskustvo označilo
Hertino djetinjstvo, a kada se kao odrasla osoba zaposlila kao prevodilac u jednoj tvornici, i
odbila raditi za tajnu službu, tj. uhoditi svoje sugrađane, rodbinu i prijatelje, Herta pada u
strašnu nemilost rumunjskih vlasti. Dehumanost totalitarnih ideologija – u ovom slučaju
lijeve ideologije – postaje njezina literarna opsesija.
U ovom romanu ona, kao i inače, ne dopušta čitatelju da bude puki spektator, već ga vješto
uvlači u samu srž izazivajući jedva podnošljiv osjećaj anksioznosti gdje uznemirenost i
napetost rastu svakom novom rečenicom koja je krajnje reducirana, metaforična i
ekspresionistična. Na čelu diktatora sjedi lisna uš i pravi se mrtvom. Postoji, ali kao da ga
nema: čovjek prestaje biti ono što jest i postaje depersonalizirani objekt koji služi tek kao
element u projektu provedbe diktatorskoga režima. Čovjek postaje stranac, napušta vlastito
biće. Život je mrtav, a živ jedino strah, i bol življenja. Oči su prozori straha. Noć plete vreću
od tame, ona se prosipa na dan. Takav je život Hertinih likova, njihovi su životi mračni i
izgubljeni. Žive u tjeskobnoj neizvjesnosti, budeći se svakoga jutra sa strahom da netko tko
im predstavlja makar i zračak svjetlosti, do kraja dana više neće postojati. Tišina vlastitih
misli, drugačija tišina, nametnuta, zatomljena strahom i ispunjena žudnjom za slobodom.
Kavez iz kojega nema bijega ni fizičkoga ni metafizičkoga. I pejzaž zlokobno sluti da trag o
nečijem postojanju može nestati u bilo kojem trenutku. Slike bradavičaste djece, njihovih lica
koja otkrivaju starost koju dječji glas ne može podnijeti, topole koje režu nebo poput noža,
prljavi komad odjeća kojim se pokušava zaustaviti krvarenje tvorničkoga radnika… literarne
su slike koje se usijecaju duboko u čitateljevu psihu.
Tamo gdje nema slobode, stanuje Veliki Brat čijem je svemoćnomu oku nemoguće umaknuti.
To perifrastično ime simbolizira režim koji želi potpunu kontrolu nad čovjekom, njegovim
mislima i dušom, a pojavljuje se u distopijskom romanu 1984. Georgea Orwella kao
nevidljivi diktator koji vlada ostacima Zemlje u dalekoj budućnosti
NOVO ,mek povez , format 12 x 20 cm ,latinica, 214 strana ,